ZELENGORA

Gdje san o slobodi postaje java.

Zelengora je planina koja zauzima najveći dio N.P. “Sutjeska”. Specifična je po mnogo stvari kao i po tome što ostavi upečatljiv utisak na svakoga, bez obzira da li se radi o iskusnom planinaru, alpinisti ili „običnom“ znatiželjnom prolazniku. Sa svojim dubokim listopadnim i crnogoričnim šumama, prostranim planinskim pašnjacima i posebno, sa svojih devet kraških jezera, Zelengora jeste pravi prirodni dragulj Balkana.

Planinski plato oivičen je sa sjevera jelečkim planinama Usadom i Radomišljom, sa sjeverozapada Zagorjem, Vučjim brdima i Obljem, sa zapada, jugozapada i juga rijekom Neretvom, Gredeljom, ušćem Jabušnice, Sutjeskom, sa jugoistoka i istoka kanjonom Sutjeske, rekom Sutjeskom, planinama Volujak i Maglić, sa sjeveroistoka Malušom planinom i Rudom planinom.

Prostire se na oko 140 kvadratnih kilometara i pruža mogućnost da je možete obići kako u patikama tako i sa punom alpinističom opremom. Čar ove planine je što je u isto vrijeme i divlja i pitoma i lijepa. Prostrana, nepregledna, sva u ogrtaču od šuma i zelenih pašnjaka. Iako se na njoj uzdižu brojni dosta impozantni vrhovi (Vilinjak, Bregoč, Stog, Orlovac, Planinica, Klek, Uglješin vrh), od kojih neki prelaze čak i 2000mnv, Zelengora je nekako pitoma i blaga planina.

Po obodima prostranih livada i pašnjaka, bijele se raštrkane kolibe “katuna”. Hiljade ovaca prekriju zelengorske pašnjake od kraja maja do polovine septembra svake godine. Na padinama ove planine prave se neki od najkvalitetnijih potpuno domaćih vrsta sira, kajmaka i drugih mliječnih proizvoda.

Ako bi se nekako ova planina mogla podijeliti to bi svakako bilo na vrletni i šumoviti dio, od kojih svaki zauzima oko polovine ukupne površine.

Sa svakog vidikovca pruža se nepregledno prostranstvo veličanstvenih planina, kanjona, rijeka, bujnih šuma i cvijetnih livada, iskonska nenarušena divljina. Bogat i raznovrstan živi svijet upotpunjuje ovu ljepotu, pružajući čovjeku osjećaj izgubljene veze sa prirodom na jednom od retkih mjesta gde se taj spoj još može uhvatiti.

Svim zaljubljenicima u skijanje ova planina nudi fantastične prirodne staze idealne za turno skijanje. Neke staze dosežu dužine i do nekoliko kilometara sa visinskim razlikama od nekoliko stotina metara. Trebalo bi mnogo vremena i prostora da se pobroje sve pogodne staze za turno skijanje čija se dužina mjeri u desetinama kilometara.

Nekako, poput ljudskih bića, i planine imaju svoje specifične osobine, svoje karakterne crte, svoju narav, svoju fizionomiju kojom zrače. Sa Zelengore posjetilac nosi najtoplije utiske. Ovo je planina nevjestinski svečana i spada u najplemenitije planinske predjele. Ona djeluje i privlačno i gostoljubivo.

Zelengora, možda izgledom najnježnija i najpitomija planina, krije mnoge ljepote i tajne. Šetajući njenim nepreglednim planinskim obroncima naići ćete na mnogobrojne stećke – srednjovjekovne nadgrobne spomenike. Kažu da je u srednjem vijeku Zelengora bila glavna raskrsnica puteva ovog dijela Balkana, mjesto gdje su se ukraštali istok i zapad, sjever i jug.

JEZERA ZELENGORE

Bogatstvo ove planine je voda. Pred velikog broja izvora od kojih je možda najpoznatiji onaj kod Crnog Jezera, čija se temperatura bez  obzira na godišnje doba kreće od 2 do 4 stepena,  nalazi se  osam planinskih ledničkih  jezera, jedno rukom napravljeno,  i više manjih planinskih rijeka. Prirodna jezera su: Crno, Bijelo, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Donje Bare, Gornje Bare, Kladopoljsko, a vještačko jezero je Jugovo jezero ili Borilovačko jezero, nadomak Orlovačkog.

BOROVNICE

Sigurno najprepoznatljiviji brend sa Zelengore! Po proplancima u okolini jezera i vrhova raste ovo cijenjeno šumsko blago. Svake godine tokom avgusta na Zelengori se organizuje i manifestacija “Dani borovnice”. Zelengorske borovnice su nadaleko čuvene po svom kvalitetu.

FLORA I FAUNA

Na ovom području zastupljen je veći broj različitih, dobro očuvanih staništa, koja su osnov za bogat i raznovrstan živi svijet. Preovladavaju bukove i hrastove šume sa smrčom u visokim predjelima. Tu su takođe i jela, javor, lipa, grab, jasen, divlja trešnja, a ima i veoma rijetkih vrsta drveća poput tise i javora gluhača. Borovi su najčešće na kamenitim liticama kanjona, dajući pejzažu upadljivu crtu. Od preko 2600 vrsta biljaka, izdvajamo najznačajnije: uskolisni zvončac (endemska vrsta) bosanska čekinjuša, bosanski kaćun, ilirska krčagovina i dinarska večernica. Planina obiluje mnogim vrstama ljekovitih trava i biljaka. Šetajući možete vidjeti majčinu dušicu, vranilovku, uvu, ivu – hajdučku travu, islandski lišaj, kantarion… Na ovoj planini, u izobilju možete da nađete i na čuvene zelengorske borovnice, kupine, maline, brusnice.. Takođe, u određeno vrijeme u godini  Zelengoru ispune mnogobrojne vrste gljiva, prije svega daleko cijenjeni vrganj, pa rujnica, ježevka, livadski šaminjon, puhara..

Biogeografski položaj, raznovrsnost staništa i osunčanost, te velika količina vode, odrednice su osobenog životinjskog svijeta. Ovde žive šumske kornjače, zelembaći i rijetki mosorski gušteri, a od zmija bjelouške, smokulje, poskoci i šarke. Od ptica tu su suri orlovi, orao zmijar, sivi soko, ponekad u preletu i beloglavi sup, veliki broj vrsta sova.. Veliki tetrijeb ovde ima bogatu i zdravu populaciju. Najveličanstveniji su svakako krupni sisari, koji danas u Evropi opstaju još samo na očuvanim i nenarušenim prostranstvima divlje prirode. Ovde je srž jedne od najvitalnijih i najbogatijih populacija medvjeda, vuka i divokoze u Evropi. Pećine i stara stabla starih šuma dom su velikom broju vrsta slijepih miševa. Visoko iznad šumske granice žive retke snežne voluharice. Ovde ima još i divljih svinja i srna, divljih mačaka i kuna, vidri, puhova, rovčica, vjeverica i ježeva.  Brojna jezera i bistre i hladne planinske rijeke i potoci naseljeni su mnogim vrstama pastrmke.